vucja-stopa-pohod

Kada osvojite najveći vrh Alpa , Mon Blan, i stanete na „krov Evrope“ , shvatite da čovjek na visinama najbolje spoznaje sebe i pravu mjeru života i da su jaka želja i motiv presudni za svaki životni uspjeh. Ovako su svoj uspon na najviši planinski vrh u Evropi, visok 4 800 metara, doživjeli članovi Planinarsko-speleološkog društva “Vučja stopa” iz Foče, koji su ujedno i prva organizacija iz ove lokalne zajednice koja je osvojila  “Bijelu planinu”, koja se nalazi na granici Francuske i Italije.

Ognjen Matović, Vladan Smrekić, Vladimir Kulić, Milanko Vuković i Igor Rašević popeli su Foču na Mon Blan. Bili su jači i od vremenskih neprilika i poslije višednevnog boravka u Šamoniju, 5.septembra u ranim jutarnjim časovima u svoj planinarski dnevnik upisali su još jedan uspješan planinarski pohod. Strpljenje, izdržljivost i istrajnost u najekstremnijim uslovima doveli su ih do konačnog cilja.

vucja-stopa-pohod-4

– U početku nas je vrijeme poslužilo, popeli smo neke manje vrhove, a zatim su progonoze bile sve lošije, pa smo čekali bolje prilike. Peli smo se etapno, prvi dan do jednog odredišta, drugi do doma Gutjer, i treći dan na sami vrh, taj dan je bio najteži, hodali smo skoro 17 časova, prenoćili u domu Tetrus i vratili se u Šamoni. Zahtjevno, ali fenomenalno-kaže za Radio Foču, predsjednik „Vučje stope“, Ognjen Matović.

Fočanski zaljubljenici u prirodu u Francuskoj su dobro naučili da poštuju pravila planine i činjenicu da je čovjek u odnosu na prirodne sile i fenomene nemoćan i mali. Višemjesečni treninzi su se isplatili, jer je uspon na Mon Blan izuzetno zahtjevan i iscrpljujući, kaže član „Vučje stope“ Vladan Smrekić.

vucja-stopa-pohod-3

-Kondiciono vrlo zahtjevan uspon, jer je kretanje otežano, vazduh je rjeđi, češće su pauze, posljednji atom snage se izvuče. Fenomenalan osjećaj, teško se opisuje riječima kako je kada se ukaže najviši vrh pred vama i kada ga savladate. Odgovor je na samom vrhu, a to je ono što mi planinari želimo da iskusimo i što nas motiviše-priča Smrekić.

Utiske sa Mon Blana još uvijek prepričavaju. Najteže od svega su jaki udari vjetra, visinska razlika i temperatura od čak minus dvadeset ispod nule.

-Sam pogled i prizor sa Mon Blana je očaravajući, prelijepo iskustvo. Udari vjetra su vrlo jaki, morate se pomjerati čak korak po korak, ali vrijedilo je svakog truda-kaže Milanko Vuković.

-Uspjeli smo, sve ostalo je nevažno i zaboravi se brzo. Sjajno iskustvo za nas planinare i idemo dalje-ističe Igor Rašević.

vucja-stopa-pohod-2

Osim psihofizičke spremnosti bez koje se ne upušta u planinarske pohode, neophodna je i kvalitetna planinarska oprema, ističe Vladimir Kulić:

-Adekvatna obuća i odjeća koja štiti od ekstremnih vremenskih uslova, vjetra i vlage, zatim tehnička oprema, dereze i cepini, kacige, užad, pojasevi. Morali smo da se vežemo užadima, da bismo se obezbijedili. Jedno značajano i poučno iskustvo, jer nikada prije na tim visinama nismo bili-priča Kulić.

Da osvoje najviši vrh Starog kontineta, članovima “Vučje stope” novčanu i drugu podršku pružili su Ministarstvo porodice omladine i sporta RS, Opština Foča i brojni lokalni preduzetnici i ugostitelji. Uskoro ih očekuje prijem u resornom ministarstvu u Banjaluci, na kojem će sa ministrom Jasnom Davidović razgovarati o nabavci neophodne planinarske opreme za buduće pohode i aktivnosti. A kada su u pitanju predstojeći podvizi, do kraja godine namjeravaju da osvoje još osam vrhova u BiH, u okviru akcije “Uspon na deset najvisočijih vrhova države” koju su započeli početkom godine. Iskustvo sa Mon Blana uveliko će im to olakšati.

Izvor: Radio Foča