I ove godine se oko 200 planinara iz više gradova Srbije, Crne Gore, Slovenije i Republike Srpske (Užica, Paraćina, Nikšića, Plužina, Banja Luke, Istočnog Sarajeva, Srpca, Brčkog, Sokoca, Rogatice, Višegrada, Čajniča, Foče i drugih) okupilo u podnožju Maglića u okviru već tradicionalne planinarske manifestacije Vidovdanski uspon na Maglić. Akciju, koja je trajala od 26.-28.juna, je organizovao Planinarski savez Republike Srpske, a ulogu domaćina je, kao i do sada, imalo Planinarsko društvo Zelengora iz Foče.Glavno okupljalište planinara je bilo na Trnovačkom jezeru u petak, 26.06.2015.g., gdje je, uobičajeno, formiran planinarski logor, od koga su planinari, u subotu, 27.06. izvodili završni uspon na Maglić.

Većina planinarskih društava koja su uzela učešće, kao i planinara koji su obezbijedili sopstveni prevoz, su u petak 26.juna direktno došli na startnu poziciju pješačenja prema Trnovačkom jezeru, svim planinarima poznati Prijevor pod Maglićem. Samo oni koji nisu imali obezbijeđen prevoz su se opredijelili da pođu iz Foče u 14 h istog dana.

Nepovoljne vremenske prilike su ove godine učinile da se realizacija akcije odvija u otežanim okolnostima, na koje planinari jesu navikli i spremni su ih podnijeti, ali one ipak ograniče njihov ukupni učinak i zadovoljstvo. Za vrijeme cijelog toka akcije niski oblaci i magla su potpuno skrivali vrhove planina, a jedan znatan dio vremena su kiša i rosa koju ona stvara, bile njen dosadni pratilac. Zbog estetski doživljaj mnogo čega najljepšeg što planine pružaju nije bio potpun.

Oni koji su na Trnovačko jezero došli u petak do ranih popodnevnih sati uspjeli su do njega doći i svoj dio logora postaviti u relativno povoljnijim uslovima. Sve ostale je od Prijevora do Trnovačkog jezera i oko njega pratila kišica iz magle koja je sasvim umotala i sakrila planinske ljepote, a i mnogo rose na travnatim i površinama kroz šumu. Uz to je i jak vjetar na momente neke šatore skoro rušio. U takvim uslovima, je teklo formiranje logora, loženje vatre, sušenje, cijelo veče i noć. Ipak je raspoloženje bilo na visokom nivou i oko svake vatrice u dolini se mogao čuti veseo žamor i pjesma.

Subotnje jutro bez kiše, ali uz dosta vlage i maglenom kapom iznad jezera, nisu omeli nekoliko desetina planinara da se markiranom stazom „uvuče“ u oblake i kroz njih izađe na vrh Maglića, koju su time najslikovitije shvatili zašto ova planina nosi to ime. Najveći broj njih je izašao sa Trnovačkog jezera, mada je bilo i onih koji su izašli sa Prijevora i Vučeva.

Onima što su prethodno prevalili do Prijevora stotine kilomatara, kao i jednom broju lokalnih i planinara iz okolnih gradova koji su došli prvi put, je primaran cilj bio izaći na Maglić i oni su ga ostvarli i u ovakvim vremenskim uslovima. To što su pri tome osjećali samo punu surovost planine i nisu uspjeli vidjeti ni djelić ljepota Maglića i drugih planina, najjasnija je potvrda koliko su planinari spremni podnijeti da ostvare neki svoj cilj, po nekad i po cijenu znatnih rizika. Djelimično i kratko popodnevno razbijanje oblaka je doprinijelo da večernje raspoloženje bude potpunije i sa puno pjesme.

Sledeća noć, kao i dan povratka su ponovo donijeli kišu, puno rose i blata na pješačkim putevima, pa je svaki korak morao biti praćen punom pažnjom. Mokra oprema, vlažna i blatnjava obuća i odjeća na kraju puta nisu pomutile one lijepe utiske i ljubav prema planini. Međutim, svaki učesnik je ponio dodatne argumente za konačni zaključak da planinsku ćud treba dobro poznavati, vrlo ozbiljno uvažavati i za svaki susret sa njom, kroz dobru pripremu, i prilagoditi.

Izvor: PD Zelengora