Uspon na Maglic zapadnom stranom stazom Prijevor-Maglić je uvjek avantura a tek spuštanje,i smatra se jednom od najtezih staza u regionu,a tek u ovom vremenskom periodu.Tezina staze se ogleda u tome sto je palo ne dovoljno snijega,sto taj snijeg nije nabijen,vec ga ima od 10-20 cm,komadi se u strani otkidaju,dijelovi se malo otkrave u periodu od 14-16 casova kada ovu stranu ogrije sunce a onda to sve zaledi,kamenje je golo prekriveno blagim slojem leda.Sa dosta dobrom opremom i pod vodstvo Nenada Ikonica šefa stanice GSS Foča i Spasilačkog Kluba Wolf krenuli smo sa Prijevora u 08.00 ka vrhu.Posle nepunih 8 sati uspona oko 15,30 smo se nasli na vrhu uz jak vjetar koji nosi snjeznu prašinu i ledene iglice koje nam šamaraju lice.Uspon je bio težak koristili smo postojeće ankere postavljene u stijama,pravili osiguranja staze i pomoću zimara,bajli i cepina vršili uspon,sigurno i bez greške koja bi u ovim uslovima bila fatalna,kacige su nam para valjale jer je vjetar u nekoliko navrata otkidao iznad nas komade leda i kamenja koji su nas zasipali .Temperatura je bila od -8 do -12 uz jak udar vjetra posebno u gornjem djelu koji znamo kakav osjecaj hladoce daje.Sam povratak znali smo da će biti prava avantura i neizvjestan do samog kraja,jer smo svjesni da nas hvata noć.Samo prvu duzinu uzeta smo uspjeli da se spustimo dok je još bio dan,iako osim suvog voca i čaja cijeli dan nismo ništa jeli vremena za pauzu nije bilo.Radilo se polako sigurno na dvostruko uze anker osmica,pod rukovodstvom sigurno jednog od najstručnih ljudi u tehnikama koje smo koristili Nenada Ikonića.Sve je to opet bilo super do velike jaruge koja polovi stazu lijevo i desno grledano odozdo(oni koji su isli znaju)e tada ne produzavamo na pokidani dio tz sajle vec ravno sa stijene gdje je postavljen lanac sa dva šarafa, spuštamo se niz stijen u mraku sa visine od desetak metara u mrak u provaliju u kojoj znamo da nas čeka na duzini od 25 metara sljedeće osiguranje(zao mi je sto taj dio nisam mogao snimiti i slikati jer je oprema morala biti u rancu).Dalje se kačimo na sljedeće i opet 7-8 put se spuštamo kroz usjek i tu ne nalazimo novo osiguranje ali uz pomoć prusika koji vežemo oko kamena nastavljamo opet na dvostruko uze i dolazimo do sljedećeg fiksa i eto nas na marki.Silazak je trajao 6 sati sve ukupno u zapadnoj strani maglića smo proveli oko 14 sati.Moram pomenuti da je Dejana sve te stvari radila kao da je završila sve moguće obuke tog tipa pa smo je ja i drug Šo prekrstili u Dejan hahahha.Sve u sveme jedna avantura za pamćenje,velika škola,dosta praktičnog znanja,u teškim uslovima(malo ljudi se tim pravcem vraća i u najljepše julsko vrjeme a ne noći i zimskim uslovima.)Za one koji planiraju uspon ovom stazom ili silazak informacija,od prvog ankera ispod sajle na grebenu sve je povezano na duzinu uzeta od dvadesetak metara na kritičnim djelovima,kroz srdišnju jaruku za povratak i uspon kada je onaj martovski snijeg nabijeni imaju osiguranja takodje svakih dvadesetak metara,na jednom tom djelu mi smo ostavili oko kamena zuti prusik 6mm,i na vrhu usjeka na klinu smo ostavili jedan hms,moze nekome koristiti i glavu spasiti a kazu posle ovakve ture kada te planina ovako ispoštuje treba joj nešto ostaviti.Magliću hvala ti za ovo!!!

Izvor: Visokogorci Istočno Sarajevo